I opet

I opet smo tu

Tuga, strah, nesigurnost, bol i mi,

Zar nisu trebali proći do sad,

A sve te knjige, tečajevi, radionice,

Meditacije, pranajame,

Sav taj »rad na sebi»

Godine, iskustvo.

I opet....

A šta ako smo time pokušavali

osigurati da ih više nikad ne osjetimo,

Kontrolirati život, umjesto živjeti ga

I šta je zapravo krivo s tugom, strahom, boli

«nismo dovoljno duhovni, pozitivni, normalni»

Treba li ih ignorirati, negirati, otpustiti ili transcedirati

Ili je dovoljno primijetiti ih i prihvatiti

Možda je Ništa više nego dovoljno

Jer kako Duša može biti nedovoljno duhovna

Kako izraz života može biti krivi

Kako Bog, Univerzum, Život

Može stvoriti nešto što ne treba postojati

Zar nisu veličanstveni bol, tuga, strah

Zar nema prostora i za njih u nama

Koliko god duboki bili ti osjećaji,

U nama ima još dubina, i širina... Prihvaćanja

IF