iskustva

Život čine iskustva, a ona su nastala iz odluka koje smo donijeli iz stanja u kojem smo bili u danom trenutku. Osjećali smo što smo osjećali, mislili smo što smo mislili, voljeli smo što (i koga) smo voljeli. Možda će glas unutrašnjeg kritičara ili kritičarke govoriti trebao/la, mogao/la si drugačije, ali može li on ili ona (kako god da si ih predočavate) doista znati kako bi se nešto odvijalo da je bilo to "drugačije" ako proživljavaju život u našem umu, zajedno s nama? Sve što smo činili bilo je tako jer drugačije nismo znali. Kako bismo uopće ikad išta naučili da nije bilo tih takozvanih "pogrešaka"? Kako bismo otkrili sve svoje strane, sve svoje darove, sve svoje blagoslove da toga nije bilo? Nema potrebe za žaljenjem, krivljenjem, ljutnjom ili sličnim obezvrjeđivanjem samog sebe jer u svakom trenu radimo onako kako najbolje znamo. Iskustva su ionako sama po sebi neutralna, tek o našem stavu i mislima ovisi kakvu ćemo im etiketu zalijepiti (ako uopće još postoji potreba za etiketiranjem i kategoriziranjem).