Pitanje. Odgovor

Nedavno me mučilo pitanje, odnosno željela sam dobiti odgovore vezane uz jedan za mene bitan odnos. Pitanja na koja sam željela dobiti odgovor bila su: "Zašto?", "Kako?" , "Što to znači?", "Što druga osoba misli i osjeća?", "Kakva je perspektiva našeg odnosa?" ...

I jedan dan sam tuširajući se shvatila da sam sretna i mirna, iako nisam dobila odgovore koje sam tražila, i dobila uvid u riječi Jeff Fostera koje su mi već ranije zavibrirale kao istina "You don't want answers. You just want relief from the questions. Questions are just thoughts, innocent. Let them come and go in awareness".

U tom trenutku odgovor mi nije bio bitan, jer me nije mučilo pitanje; tog pitanja jednostavno nije bilo. Počela sam se smijati i osjetila olakšanje kakvo obično dođe kada se oslobodimo nekog ograničavajućeg uvjerenja u formi " ne mogu biti mirna dok..." ili "moja mir i sreća ovise o ...." , u ovom slučaju o odgovorima i znanju. Mi zaista želimo samo olakšanje od tereta pitanja, jer smo pomislili da će nam odgovori dati mir i sigurnost. Vanjske okolnosti nam neće dati sreću niti bilo koji osjećaj za kojim tragamo, ma koliko puta pali na taj trik uma. Naša sreća je naše prirodno stanje, možemo biti sretni, bez razloga, sada. A pitanje koje je samo misao će ili proći samo od sebe (jer tako to ide sa mislima wink emotikon ) ili (ako nešto trebamo znati) će nam odgovor doći, u pravo vrijeme, isto tako sam od sebe. Nema potrebe za mozganjem, i stvaranjem dodatnog tereta na prolaznu misao i pitanje, dovoljno je pustiti da se roj misli slegne, i izroni naša urođena mudrost i s njom povjerenje u Život, što se također dešava samo od sebe .