O završetku i trajanju jedne ljubavi
- Ivana Filipović
- 25. svi 2016.
- 1 min čitanja
Opet te želim pokraj sebe
Praznina u stanu i srcu,
Grč u želucu, tople suze na licu
A znam da si tamo gdje trebaš biti
Kao i ja
I da osjećam baš ono što je tu da se osjeti
I znam proći će, ma sve prolazi
Želim da prođe, a ipak čvrsto se držim tuge
Ako i nju pustim nestat će nas skroz.
Iluzija je to. Ljubav ne može nestati
i dalje nas povezuje dok svaki od nas pleše svoj ples.
Odvojeni a povezani u ovom plesu Univerzuma.
I nema dobrog i lošeg, sve je tu da se proživi, osjeti.
I naše povezivanje i naše odvajanje, tu je sa svrhom i smislom.
Bilo je divno proživljavati povezivanje
i veličanstveno doživljavati tugu i bol odvajanja,
a zapravo otkrivanja Sebe i prave povezanosti
Duboko osjećam nagovještaj mira i sreća dok valovi tame bijesne.
Tu je mir bez obzira na nemir, tu je i sreća, viri ispod tuge
yin i yang jedno čine
Nema prošlosti ni budućnosti, sve je sada
I upravo sada vodimo ljubav u sva četiri stana u kojima smo živjeli, smijemo se, plačemo, svađamo.
I upravo sada idemo svojim putem, odvojeni oceanima, povezani u ljubavi (jednoti)
IF




















Komentari