"Ljubav prema sebi"

Fraza "voljeti sebe" i "ljubav prema sebi" je postala toliko razvikana,i možemo je čuti ili pročitati na svakom ćošku. Samo smo joj još dodali kao prefiks ono "trebalo bi" ili "treba" i tako smo to pretvorili u još jednu aktivnost, još jednu stavku na našoj "to do" listi, radnju u kojoj možemo biti dobri ili loši. Pa um to onda može koristi kao dokaz u procjeni i osuđivanju sebe, poput : "još nisam naučila voljeti sebe zaista..." A zapravo to je naša prava priroda i ne moramo niti trebamo činiti ništa, dovoljno je biti (prisutan), pa ona sama izroni. Za osuđivanje, negiranje, bježanje od svojih misli, emocija i osobina te popravljanje ili mijenjanje istih, potreban je neki rad, a za bivanje s njima, čime upravo iskazujemo ljubav prema sebi, nije potreban nikakav trud ni činjenje. Takvo prihvaćanje sebe, opet ne zahtjeva nikakvu aktivnost s naše strane, ono izranja u našoj prisutnosti čim nema gore nabrojanih aktivnosti :)