"Popravljanje sebe"

"Rad na sebi" vrlo lako i često se može pretvoriti u konstantno popravljanje sebe; još ova tema, još ova mana, još ovaj aspekt osobnosti, još ovo uvjerenje. A to što bismo popravili često je u prošlosti i samim tim već je prošlo (pa nemamo što ni popravljati) i sad ga čine samo misli o prošlosti - znači izmišljeno je i ne postoji više. A i sve te naše osobine koje bismo popravljali i uvjerenja, čine samo misli o nama samima (svi znamo da se naše viđenje sebe mijenja), to je samo priča o nama, opet je i to izmišljeno, tako da zaista nemamo što popravljati. Možemo sebi uštediti energiju i umjesto popravljanja i bavljenja nečim što je prošlo ili još nije došlo i u stvarnosti ne postoji, odnosno mislima koje su već tu i proći će prije (ako se ne bavimo njima) ili kasnije, jer im je to priroda, možemo osjetiti i prepustiti se s povjerenjem inteligenciji iza Života koja nam donosi novu misao pa samim tim novo iskustvo života i s kojom smo mi nedjeljivi dio. To je prava naša priroda koja ničim od prošlih događaja, osobina, uvjerenja, mana, trauma,..., nije bila taknuta. I u kojoj leži netaknuto svo ono savršenstvo kojem težimo i emocije za kojim čeznemo. I opet dolazimo do toga da što god da mislili o sebi i kakve god bile naše okolnosti to nema veze s našom vrijednošću pa zaista nema potrebe za popravljanjem sebe.