"Neugodni" osjećaji

Tuga, strah, ljutnja... Ne volimo ih jer su neugodni osjećaji i želimo ih se riješiti što prije. Netko će ih negirati, netko primjenjivati jednu od mnogih tehnika koja bi nas trebala osloboditi dotičnih osjećaja, netko će se utopiti u alkoholu, netko potisnuti duboko u sebe - samo da nestanu. Ne uspijemo li, često se zato osjećamo krivima i zamjeramo si još više - a to ne samo da nam nije olakšalo početno stanje nego nas je još dublje zakopalo u gore i često dugotrajnije stanje. Sve je to dio puta i ljudski je težiti tomu da nam bude lakše. Dok ne dođe spoznaja da su i tuga i ljutnja i strah, kao i sva ostala neugodna stanja isto tako ljudska i da zapravo nema smisla zamjerati si to što jesi čovjek. Kao ljudi na ovozemaljsko iskustvo dolazimo u paketu s cijelim spektrom osjećaja koji se žele iskusiti i proživjeti, a kad si napokon dopustimo da ih osjetimo, ne borimo se protiv njih i ne želimo ih više nijekati svim raspoloživim načinima i sredstvima, na dobrom smo tragu onoga što se naziva sloboda. Jednostavno rečeno, kad se opet pojavi neko "neugodno" stanje, kako bi bilo da mu napokon dopustimo da bude tu? Da ne činimo apsolutno ništa s njim? (U to spada i zamjeranje samom sebi!) Ništa ne košta da pokušate